Kako emocije utiču na zdravlje

U poslednje vreme se mnogo govori o tome kako stres izaziva širok spektar bolesti. Kada nemamo objašnjenje za nastalu bolest, najlakše je reći da je uzrok stres. Interesantna je onda činjenica da se takva bolest ne leči na nivou uzroka, već na nivou bolesti, odnosno, kako ja to volim da kažem, simptoma. Ukoliko je uzrok bolesti stres, najlogičnije bi bilo da onda lečimo stres, odnosno ono što je stres izazvalo, zar ne? Bilo bi dovoljno odstraniti uzrok stresa i bolest bi se povukla.

Kako je onda pravac koji trenutno primenjujemo nekoristan?

Lečimo simptom, na primer glavobolju, a ne uzrok, stress, koji je do glavobolje i doveo. Ukoliko popijete lek protiv glavobolje, samo ste otklonili glavni način kojim telo traži pomoć. Bolovi su poslednja faza bolesti, kada telo više ne može da kompenzuje stres i traži pomoć. Šta ste vi uradili kada ste popili lek umesto otklonili uzrok? To je isto kao da ste ućutkali gladnu bebu koja plače, umesto da je podojite.

Emocije kao uzročnici bolesti

Za početak, da pogledamo uzroke bolesti.

Studije pokazuju da određena vrsta emocija koje proživljavamo u toku dana prave podlogu za nastanak određene bolesti.

Virdžinija Satir je bila psiholog i dala je veliki doprinos porodičnoj sistemskoj terapiji. Imala je veliki rad iza sebe i veliki broj pacijenata kojima je pomogla da prevaziđu emotivna i fizička oboljenja. Interesantno je da je bila zainteresovana da napravi studiju o emocijama kao uzročniku fizičkih bolesti, što je i učinila.

Godinama je pažljivo sakupljala podatke svojih pacijenata i na osnovu ličnog iskustva, nakon dvadesetak godina, napravila je klasifikaciju emocija koje ne umemo da kanališemo i povezala ih sa bolestima koje ta nesposobnost kanalisanja emocija može da izazove.

Šta nam radi emocija besa?

Tokom svog istraživanja, otkrila je da neki ljudi, u većini slučajeva žene, ne znaju kako da se nose sa emocijom besa. Ova emocija je u njihovoj porodici bila neprihvatljiva i tokom života su potiskivale tu emociju.

Tip ljudi: Ne vredim

Ovo su ljudi koji čine sve da se drugi ne bi naljutili i stalno stavljaju druge ispred sebe radi mira u kući. Imaju stav da sebi nisu važni i ne umeju da kažu ne drugima. Imaju misao da su nebitni, sitni i da nisu vredni ljubavi.

Bolesti koje se javljaju u ovom slučaju su neke od sledećih: problemi digestivnog trakta, mučnina, zatvor, depresija, suicidni govori i pokušaji, dijabetes, migrena, problemi sa gornjim delom leđa.

Tip ljudi: Drugi su krivi

Druga grupa ljudi ima optužujući stav prema drugima. Uvek se ponašaju kao da su u pravu, da kontrolišu okolinu i direktivni su. Nisu zainteresovani za mišljenje drugih i prva reakcija na sve je NE. Uvek je neko drugi kriv. Generalno, ovde preovladava emocija straha jer ove osobe imaju misao da ih niko ne poštuje, da su neuspešni i da malo vrede. Nepoverljivi su i ovakvim ponašanjem smatraju da će se najlakše odbraniti.

Zdravstveni problemi: paranoidnost, napetost u mišićima, delinkvencija, visok krvni pritisak, artritis, astma…

Tip ljudi: Nemam pravo na grešku

Treća grupa ljudi su oni koji ne pokazuju nijednu emociju, ne dele ih i ne očekuju ih jer se plaše da će morati da uzvrate istom merom. Dosta su hladni prilikom komunikacije i imaju mnogo informacija. Stalno se edukuju i čitaju jer glavna opsesija im je da ne pogreše. Time sami sebi povećavaju pritisak da sve što rade mora da bude savršeno.

Zdravstveni problemi: bolesti vezane za žlezde, mononukleoza, srčani udar, bol u vratu, rak…

Tip ljudi: Uklopiću se po svaku cenu

Poslednja grupa ljudi, po istraživanju Virdžinije Satir, su oni koji u isto vreme žele pažnju drugih i plaše je se. Generalno su nasmejani, razigrani i glavni zabavljači u društvu. Menjaju teme kada pričaju i smeju se kada je najteže jer misle da, ukoliko se ne bave time, proći će samo od sebe. Istovremeno čežnja i strah od kontakta, usamljenost i besmislenost. Strah od osećanja, dezorijentisanost. Oni ne pokazuju nesigurnost, tugu, autentičnog sebe i žele da se uklope po svaku cenu.

Zdravstveni problemi: dijabetes, stomačni problemi, migrene.

Svaka emocija ima frekvenciju

Ukoliko ova zapažanja gledamo iz ugla Dr Clark ili Dr Rife, svaka emocija ima svoju frekvenciju koja odstupa od frekvencije naše normalne ćelije. Kada se frekvencija naše normalne ćelije spusti u odnosu na normalnu frekvenciju, pojavljuje se bolest. Ovo može da traje i nekoliko godina jer je naše telo sposobno da kompenzuje metaboličke procese i neki vremenski period samo sebe štiti, ali nakon nekog vremena ta sposobnost opada i naglo nastaje bolest, odnosno promena frekvencije našeg kompletnog organizma. Ovde je važno naglasiti da bakterije, virusi, paraziti i gljivice lakše napadnu neki organizam ukoliko postoji narušena frekvencija. Dr Clark je pre mnogo godina čak izmerila na kojoj je frekvenciji svaki od ovih uzročnika. Ukoliko bakterija ili virus uđu u telo i odgovara im frekvencija tela, oni će se tu nastaniti i širiti. Ukoliko je frekvencija van opsega, oni će automatski biti uništeni od strane imunog sistema našeg tela. Kada je naše telo u normalnoj frekvenciji, svi metabolički, hormonalni i imunološki procesi su normalni, dok prilikom pada frekvencije svi sistemi počinju da se usporavaju, menjaju i telo postaje podložno bolestima.

Šta je potrebno uraditi za isceljenje organizma?

Postarati se da vratimo frekvenciju tela u normalnu, a to se postiže kroz rad sa licima koja imaju obrazovanje za tu vrstu posla. Psiholozi, terapeuti raznih vrsta mogu da, kroz razgovor, dođu do ključnih stresogenih faktora i otklone odnos pacijenta prema njima, a samim tim se menja i frekvencija.

Zašto kažu da molitva, meditacija, tihovanje, određena muzika pomažu u ovim stanjima? Odgovor je jednostavan: vraćaju frekvenciju u normalu i vremenom se telo balansira i vraća u prirodno stanje.

Kako još to možete da uradite?

Radite stvari koje volite, trudite se da sebe stavljate u dobro stanje kroz smeh, dobro raspoloženje, druženje sa ljudima koji vam prijaju.

Dr Darko Cvetković

 

 

error: Content is protected !!